Priopćenje

Povodom upita od strane novinara za tumačenjem odluke Povjerenstva koja se odnosi na obveznika Tomislava Kramarka, kojima se traži pojašnjenje zašto obvezniku u odluci broj P-163/16 od 15. lipnja 2016.g.,  nije izrečena novčana kazna te pojašnjenje u kojim se slučajevima protiv odluke Povjerenstva može pokrenuti upravni spor, daje se slijedeće tumačenje.

U predmetu koji se protiv obveznika Tomislava Karamarka vodio pod brojem P-163/16 Povjerenstvo nije utvrdilo da je obveznik počinio povredu za koju je odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa predviđena mogućnost izricanja sankcije.

Postupak je pokrenut radi utvrđivanja nalazi li se obveznik Tomislav Karamarko povodom određenih okolnosti iz njegovog privatnog života u sukobu interesa u obavljanju dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske te radi utvrđivanja je li u postupanju obveznika došlo do povrede načela djelovanja.

U odluci broj P-163/16 Povjerenstvo je utvrdilo da okolnosti koje obveznika povezuju s Josipom Petrovićem imaju takav značaj da mogu utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti zbog čega se obveznik trebao suzdržati od utjecaja na donošenje odluka koje se odnose na arbitražne postupke između Republike Hrvatske i MOL-a kao i od bilo kojeg drugog pitanja povezanog uz trgovačko društvo INA INDUSTRJA NAFTE d.d. Istom odlukom utvrđeno je i da je propustom pravovremenog okolnosti koje ga povezuju s Josipom Petroviće, obveznik počinio povredu načela djelovanja.

Za utvrđeni sukob interesa, kao niti za utvrđenu povredu načela djelovanja, Zakon ne predviđa mogućnost izricanja sankcije.

Člankom 48. stavkom 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa propisano je da se protiv odluke Povjerenstva iz čanka 42. do 47. Istog Zakona može pokrenuti upravni spor. Kako u odluci donesenoj protiv obveznika Tomislava Karamarka sankcija nije izrečena, dana je uputa o pravnom lijeku sukladno odredbama članka 48. Zakona.

Ukazujemo da Povjerenstvo na svojim internetskim stranicama objavljuje i odluke Upravnih sudova u predmetima koji su se vodili protiv odluka Povjerenstva.

U predmetu broj UsI-4068/13 Upravni sud u Zagrebu protumačio je da bez obzira što je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa propušteno propisati ima li mjesta pravnom lijeku protiv odluka Povjerenstva u situacijama kada nije izrečena sankcija zbog kršenja odredaba tog Zakona, ne isključuje se prema ocjeni tog suda primjena Zakona o upravnim sporovima odnosno primjena općeg pravila da se protiv pojedinačnog akta donesenog od strane javnopravnog tijela treba osigurati sudska zaštita prava i pravnih interesa stranaka. Stoga je u tom predmetu Upravni sud u Rijeci protumačio da se tužitelju zbog propusta zakonodavca ne smije i ne može ograničiti, spriječiti niti umanjiti pristup pravnom lijeku, odnosno u konkretnom slučaju podnošenje tužbe protiv odluke Povjerenstva.

Suprotan stav zauzeo je Upravni sud u Rijeci u predmetu broj UsI-631/14. U tom predmetu tužba koja je podnesena protiv odluke Povjerenstva je odbačena uz obrazloženje daj e člankom 48.-stavkom 1. ZSSI-a, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o upravnim sporovima, propisano je da se upravni spor može pokrenuti protiv odluke Povjerenstva iz članka 42 do 47 tog Zakona i prema tome upravni spor može se pokrenuti samo protiv odluke povjerenstva kojima je obvezniku izrečena neka od predviđenih sankcija za utvrđenu povredu Zakona, dok argumentum a contrario, protiv odluke Povjerenstva donesene na temelju drugih odredaba Zakona, tužba nije dopuštena.

Povjerenstvo je u predmetu broj P-163/16 dalo uputu o pravnom  lijeku u skladu s odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Povjerenstvo nije ovlašteno davati uputu o pravnom lijeku na temelju odredbi  Zakona o upravnim sporovima.